About Babin Potok

BABIN POTOK je selo smješteno u istocnom dijelu Male Kapele, gdje je najviši vrh toga dijela kapele Selicki vrh visine 1280 metara. Od Vrhovina udaljeno pet do devet kilometara, sa obje strane ceste, koja se blago diže iz Vrhovina sa nadmorske visine 736 metara do prijevoja Cudin klanac visokog oko 800 m i nakon toga brzo obrušava u izvorišni dio Plitvickih jezera. Selo je grupirano u Donji Babin Potok i Gornji Babin Potok, u blagoj kotlini smještenoj u pravcu jugozapad-jugoistok, koja se sužava prema jugoistoku i prijevoju Cudin klanac.

Podrucje sela je bezvodno, osim izvorišta Vreline, sa nekoliko slabijih izvora koji ljeti presuše, Bodižavca u neposrednoj blizini ceste, sve u Gornjem Babinom Potoku, te Boric bunara u Donjem Babinom Potoku, koji izvori sa nekoliko manjih formiraju jedini vodotok Babin Potok, koji ljeti presušuje i gubi se u Vrhovinskom polju To obilježje uvjetovalo je ime selu, potoka koji je slabašan, spor, zastaje i cesto „pociva“ kao baba.

Ovakav položaj odreduje mu i klimatske karakteristike (prijelaz od umjereno kontinentalne u planinsku klimu), omogucuju ovdje dobar uzgoj samo pojedinih ratarskih kultura (jecam, zob, livadno sijeno i krumpir), a prostrani pašnjaci pružaju vrlo povoljne uvjete za razvoj stocarstva (goveda i ovce). Odvajkada su se ljudi bavili i „kirijanjem“- transportom drvene grade prema Otoccu i Senju, te razmjenom roba za one neophodne proizvode koje nisu imali.

Sjeverni obronci padina iznad sela obrasli su pretežno crnogoricom, dok su južni uglavnom obrasli bjelogoricom.

Prvi zabilježeni put na ovom podrucju i prema narodnoj predaji bio je onaj u doba Rimskog carstva koji je išao od preko Plitvica ka Bosni. Postoje podaci o rimskoj cesti Senj - M. Kapela - Crna Vlast - Plitvice – Sisak, koja je vjerovatno prolazila ovim podrucjem. Postoje i podaci da je u doba Napoleona ovuda je prolazio kameni put, koji je povezivao unutrašnjost sa morem. Od 1840 - 1851. gradi se cesta preko Miric Štropine i Plitvickog Ljeskovca, koja preko Babina Potoka veže Otocac sa Bihacem. Kasnije izgradnjom odvojka Licke pruge 1913-1918., dobijaju na znacaju sela Vrhovine i Rudopolje, a GB Potok ostaje tranzitno mjesto Korenice i Krbavske doline prema Vrhovinama i pruzi.
U današnje vrijeme selo je povezano asfaltnom cestom sa Vrhovinama i Plitvickim Ljeskovcem, a preko polja Brezovac i sa Korenicom.

U prošlosti podrucje sela je bilo nenaseljeno i prvi pouzdani podaci o naseljavanju datirani su krajem osamnaestog stoljeca, kada se pretežno ranije doseljeni stanovnici iz Gacke doline, polako naseljavaju najprije u Založnici, Vrhovinama i na kraju podrucju Babinog Potoka, kada su u potrazi za ispašom najprije sezonski, a tada i u stalnim naseljima poceli naseljavati ovaj kraj.

Crkva u Babinom Potoku je sagradena 1721. god. i posvecena Sv. Ðuradu, kao pastirskom svecu. Dozvola, koja je dugo cekana, glasila je za drvenu, a ne za zidanu crkvu. Tako je sagradena dužine 14 m. širine 8 m., sa svodom 4 m. visine i zvonikom 14 m.
Prošlo je skoro 50 godina dok je nabavljeno zvono iz Venecije, a mnogo više dok je nabavljen zlatni putir, izraden na Kordunu, od domaceg majstora. Do tad su umjesto zvona koristili staru topov­sku cijev, obješenu u šumi. U prostranom potkrovlju su kaluderi imali stan i knjige.Tu su i ucili, i druge poducavali u pisanju i citanju.

Prva škola u selu osnovana je oko 1880. godine, da bi zbog pomanjkanja ucenika bila zatvorena šezdesetih godina prošlog stoljeca.

Broj stanovnika prema popisu provedenom 2001. godine je: Donji Babin Potok 101 i Gornji Babin Potok 72 stanovnika, od toga u kategoriji stanovinka starosti od 60-79 godina je više od polovice stanovništva.

Na podrucju sela nema danas gotovo nikakve privredne aktivnosti za razliku od nekih ranijih razdoblja kada je postojala pilana, osnovana 1922. godine, preseljena u Vrhovine pedesetih godina prošlog stoljeca. Od nekad i do tri cetiri gostionice i po tri trgovine danas radi samo jedna gostionica i jedna trgovina.

1949. godine osnivanjem Nacionalnog parka Plitvicka jezera“, podrucje Gornjeg Babinog Potoka ušlo je u teritorij novoosnovanog parka, što je uveliko opredijelilo i kasniji razvoj sela i donijelo mnoga ogranicenja i promjene u dotadašnjem životu.

Nekada medu najvecim katastarskim opcinama Like, selo sa sada pretežno starackim stanovništvom, sve je manje poljoprivredno.